Hvala ti što si dosad uvijek bila moja potpora i oslonac - i kad se trebalo smijati i kad je trebalo plakati. Hvala što si stvorila empatiju u meni jer svaki put gutnem knedlu kad vidim da osoba kopa po kontejneru, što nisam ravnodušna prema svima onima koji imaju veće potrebe od mene same, ali i prema onima koji uopće nisu svjesni da im je netko potreban.

Odmah ću te na početku razočarati - ovo nije tekst o Severini. Čak nije ni tekst o štikli. Ovo ti je tekst o jednim lijepim cipelama, yolu i mojoj nesposobnosti da budem žena. Priča ide ovako...

Debljam se. Mislim ne trenutno, inače se debljam. Znaš zašto? Jer sam u gradu gdje mi majka ne kuha ručak svaki dan i imam posao, faks i fuj obaveze odraslih ljudi tipa pranje veša, suđa, presađivanje cvijeća, plaćanje računa i tako dalje. Znaš koji je moj pojam nutritivnog i zdravog obroka? Tjestenina s tunom. Čisto iz razloga jer je gotova kroz pet minuta.

Sigurno si bio u situaciji da ti je stvarno trebao posao i nisi mogao naći ni jedan. "Ali ti si student, vi barem imate hrpu mogućnosti što se tiče poslova!" - rekla ti je apsolutno svaka osoba koja odavno nije na faksu. Ali kako i naći normalan posao kada svi oglasi zvuče nekako ovako.

Iako se LinkedIn službeno koristi za jačanje postojećih veza u poslovnom svijetu, jednostavnu prezentaciju obrazovanja, iskustva i vještina te za lakše praćenje novosti iz krugova koji nas zanimaju, povremeno ga ipak koristimo i u druge svrhe.

Znaš kako se zove mjesto gdje te čeka mamina kuhinja, najdraži pas i najneudobniji krevet? Mjesto na kojem znaš zašto tuš ne radi kad ne radi, i pod kojim kutem trebaš udariti tv da bi počeo prikazivati normalnu sliku i zvuk u isto vrijeme? Mjesto gdje te ljudi pozdravljaju na ulici i gdje je rakija piće naroda? Točan odgovor je: kod kuće.

S obzirom da već nekoliko godina radim u ugostiteljskoj djelatnosti, htjela bih s vama podijeliti naputke koje želim da imate na umu kada idući put posjetite restoran/kafić/nešto treće. Zašto? Jer želim da svijet bude bolje mjesto.

Nakon devet tjedana naša nakupina stanica sada se zove fetus. Tako se ona razvija i razvija i do 16. tjedna naša nakupina stanica već ima rudimentaran mozak i mišiće. Od 16. do 25. tjedna naša herojska nakupina već pliva po maternici i tad trudnica već osjeća pomicanje fetusa. Od tada do 36. tjedna je sve igra. Razvijaju se pluća, udovi, “mladi” mozak i sve ostalo. Nakon 36. tjedna naša se nakupina stanica rađa i zovemo ju "bebać". Dakle, ovo je biološka priča. Na nama je sada da pogledamo u kojem je stadiju moralno irelevantno abortirati našu nakupinu stanica.

Zamislite samo da je Facebook postojao u vrijeme pape Urbana II. Da je, umjesto nadahnutog govora kojim je pozvao na čišćenje Svete zemlje od nevjernika, Urban objavio status na fejsu: – Ko je za to da očistimo Svetu zemlju od nevjernika?! #yolo #isus #nevjernicisusranje #instakrižari.

Jednom ćeš prerasti kupljeni pulover. Jednom ćeš izderati cipele. Parfem će se potrošiti neprimjetno, kao i svaki koji imaš. Hoćeš li se stvarno svega toga prisjećati s osmijehom i toplinom oko srca?